Koliko se sjećam, pod Erjavčevom planinskom kočom na Vršiču nalazi se privatna kuća. Nekad je to bila sporedna zgrada. Zapravo, bilo ih je još na livadi ispod kućice. Služile su pastirskim skupnostima. Najbliža koliba planincem je postala kasnije pretvorena u zajednički smještaj sa zajedničkim krevetima. Veći dio na lijevo naziva se “Svinjak”, što znači svinjac, a manji dio na desno naziva se “Kurnik”, što znači kokošinjac. Nakon obnove Erjavčeve planinske koče, zgrada više nije služila svojoj namjeni i zapustila se.

Smještaj je bio organiziran za dva psa. Proći će dobra desetljeća otkako smo Igor i ja postavili dvije kućice za pse za naše četveronožne prijatelje pored kolibe. Što je s ostalih trideset pasa koji ovdje provode nekoliko dana barem dva puta godišnje? Došli smo na ideju da preuredimo nižu pomoćnu zgradu u dom za pse, čime bismo sačuvali naše tečajeve ili noćenje pasa tijekom tečaja. Skrbnik ne bi morao imati posla s psima koji dolaze s posjetiteljima i žele prenoćiti u njihovim očima.

Zasukali smo rukave, popravili zgradu, instalirali elektriku i uredili okolicu. Dok ne… Prije nekoliko godina tijekom jake snježne oluje, plug je oštetio zgradu. Bilo je potrebno dosta uvjeravanja, i morala je proteći neka voda ispod mosta, ali članovi upravnog odbora PD Jesenice su se složili da bi bilo pametno popraviti kućicu ili je potpuno obnoviti i dobiti mjesto za dlakave prijatelje. Birokracija je uzela najviše vremena, PD je pridonio novcem, a većinu posla obavili su nesebični članovi Komisije za spašavanje u lavinama GRZS-a. Bilo je potrebno nekoliko radnih akcija da bi se zgrada stavila pod krov i uredio interijer.

U proljeće, naravno, još uvijek imamo nešto posla oko uređenja okoliša i završavanja interijera. Sve je spremno za sljedeći tečaj u siječnju iduće godine.