Nacionalni park Triglav

Postoji nekoliko prekretnica u razvoju i uspostavi jedinog nacionalnog parka u Sloveniji. Prvi je bio prijedlog prirodoslovca i seizmologa dr. Albina Belara, koji je 1908. godine, još prije osnivanja prvih nacionalnih parkova u Europi, predložio park prirode iznad Komarče.

Međutim, njegov prijedlog nije realiziran. U povijesti Triglavskog nacionalnog parka značajne osobe su Ferdinand Seidl, Fran Jesenko, Anton Šivic, Angela Piskernik, Miha Potočnik i mnogi drugi koji su djelovali u raznim društvima, organizacijama i ustanovama i kojima je bilo jako stalo do Julijskih Alpa.

Godine 1920. Odjel za očuvanje prirode i prirodne spomenike Muzejskog društva u Ljubljani predao je Spomenicu zemaljskoj vladi za Sloveniju u Kraljevini SHS s konkretnim zahtjevima, među kojima i proglašenje zaštitnih parkova. To je ostvareno 1924. godine kada je Alpski zaštićeni park u dolini Triglavskih jezera proglašen ugovorom o zakupu na 20 godina, pokrivajući površinu od 1400 hektara (ha) — što je prvi put upotrijebljeno ime Nacionalni park Triglav.

Godine 1926. naziv Nacionalni park Triglav prvi put je korišten u pisanju profesora Frana Jesenka u časopisu Jutro. Nakon rata, zbog isteka zakupa, Alpski rezervat je prestao postojati. Ipak, 1961. godine Narodna skupština Slovenije donijela je Uredbu o proglašenju Doline Triglavskih jezera nacionalnim parkom koji se prostire na 2000 ha pod nazivom Nacionalni park Triglav.

Sljedećih godina uslijedile su analize i prijedlozi za proširenje parka. 28. svibnja 1981., prvim zakonom o Triglavskom nacionalnom parku, zaštićeno područje proširilo se na gotovo cijele Julijske Alpe, obuhvaćajući 83.807 ha. Zakon je rezultat dugogodišnjih nastojanja da se šire područje Julijskih Alpa uključi u Nacionalni park Triglav. Ostao je na snazi ​​do donošenja novog zakona 2010. godine, kojim je parkirna površina povećana za još 174 ha uključivanjem naselja Kneške Ravne iznad Baške Grafe u Tolminsko područje.

Nacionalni park Triglav osnovan je radi očuvanja iznimnih prirodnih i kulturnih vrijednosti te zaštite biljnog i životinjskog svijeta, ekosustava, obilježja nežive prirode i krajolika karakterističnih za područje nacionalnog parka. Svrha je također promicati održivi razvoj, koji je u skladu s ciljevima nacionalnog parka, te omogućiti posjete kako bi se doživjela priroda, kulturna baština i duhovne vrijednosti alpskog područja.

Za postizanje ovih ciljeva, Javna ustanova Triglavski nacionalni park upravlja brojnim zadaćama u očuvanju prirode i prirodnih resursa, kulturne baštine i krajobraza, očuvanju naselja, održivom razvoju, posjećivanju i doživljaju te zajedničkim potpornim aktivnostima za učinkovitu provedbu svih područja. U provedbi zadaća Javna ustanova Triglavski nacionalni park surađuje s brojnim dionicima, od državnih institucija i organizacija do lokalnih dionika, vlasnika zemljišta i drugih dionika u prostoru te na kraju, ali ne manje važno, posjetitelja.

Nacionalni park Triglav je područje s prirodnim vrijednostima.

Nacionalni park Triglav je područje s izrazitim karakteristikama visokog planinskog terena, geološkim, geomorfološkim, hidrološkim i drugim prirodnim vrijednostima, ekstenzivnim i raznolikim ekosustavima, živahnom florom i faunom s rijetkim i karakterističnim biljnim i životinjskim vrstama, s visokom razinom kvalitete krajobraza i očuvanje kulturne baštine.

Najviša točka je vrh Triglav (2864 m), po kojem je park i dobio ime, a najniža je u Tolminskim koritima (180 m). Park karakteriziraju mlade naborane planine istočnih Julijskih Alpa, surov reljef sa šiljastim vrhovima, strmim zidovima i duboko usječenim ledenjačkim dolinama. Šume pokrivaju dvije trećine površine: s južne strane prevladava bukva, a sa sjeverne smreka i ariš.

Podzemne vode, kraški izvori, vodotoci i ledenjačka jezera bogatstvo su Triglavskog nacionalnog parka. Planinski grebeni između rijeka Save i Soče ocrtavaju hidrološku granicu Jadranskog i Crnog mora.

Svojim raznolikim izgledom, kulturna baština također je bitna za nacionalni park, značajno pridonoseći identitetu, prepoznatljivosti i visokoj iskustvenoj vrijednosti zaštićenog područja. Šumarstvo, poljoprivreda s planinskim ispašom, obrtničke djelatnosti (uključujući proizvode domaće radinosti od drva i vune), te turizam također su karakteristični za područje parka.

U Parku su registrirana 43 spomenika prirode, 330 prirodnih vrijednosti, 365 jedinica kulturne i UNESCO-ve baštine te tri spomenika od državnog značaja. Ukupna površina parka iznosi 83.982 ha, podijeljena u tri zaštićena područja: prvo područje (31.488) i drugo (32.412 ha), koji zajedno čine središnje područje i treće (20.082 ha) ili periferno područje zaštite.