Ovaj post je također dostupan na:
Priča sa soške fronte
Priča sa soške fronte
Priča sa soške fronte
Slovenija Jedinstvena iskustva
VOJNIČKA PRIČA SA SOŠKE FRONTE Ekskluzivno vođenje kroz poludnevni program “Vojnička priča sa soške bojišnice” s posjetom Kobariškom muzeju, Muzeju na otvorenom Kolovrat i Muzeju sirarstva s čobanac u Mljekari Planika. Program je prilagođen manjim grupama, a vodič posjetitelje vodi kroz muzej i baštinu nekadašnjih bojišta na kojima se tijekom Velikog rata borilo više od deset naroda. Poruka pripovijedanja je što je rat i zašto se više nikada ne smijemo boriti.
Priča sa soške fronte
Bitke na Soči (od povjesničara poznate kao Soška fronta ) bile su niz od dvanaest bitaka između austrougarske i talijanske vojske u Prvom svjetskom ratu uglavnom na teritoriju današnje Slovenije, a ostatak u Italiji uz Soču. Rijeka na istočnom dijelu talijanske fronte između lipnja 1915. i studenog 1917.
Ratni zarobljenici i austrougarski vojnici prolaze pored skladišta i poljske bolnice kod kolibe Voss , današnje Erjavčeve koče .
(vlasništvo Uroša Košira)
U travnju 1915., u tajnom Londonskom ugovoru, Saveznici su Italiji obećali neke od teritorija Austro-Ugarskog Carstva koji su uglavnom bili naseljeni etničkim Slovencima, Hrvatima i austrijskim Nijemcima.
Talijanski zapovjednik Luigi Cadorna, uvjereni zagovornik frontalnog napada koji je tvrdio da je Zapadna fronta dokazala neučinkovitost mitraljeza, isprva je planirao prodor na Slovensku visoravan,[clarification needed] zauzimajući Ljubljanu i prijeteći Beču. Područje između najsjevernijeg dijela Jadranskog mora i izvora rijeke Soče postalo je tako poprištem dvanaest uzastopnih bitaka.
Kao rezultat toga, Austro-Ugarska je bila prisiljena premjestiti dio svojih snaga s Istočne fronte i započeo je rat u planinama oko rijeke Soče.

Pogled na skladišta Fassungsstelle Vosshütte ispod današnje Erjavčeve koče . U prvoj godini rata postavljeni su razni vojni šatori za skladištenje koji su kasnije zamijenjeni drvenim konstrukcijama.
(vlasništvo Uroša Košira)
Primarni sektor za talijanske operacije
Talijanski vojnici tijekom druge bitke na Soči, 1915
S ostatkom planinske fronte od 640 kilometara (400 milja) kojom su gotovo posvuda dominirale austrougarske snage, Soča (Isonzo) je bila jedino praktično područje za talijanske vojne operacije tijekom rata. Austro-Ugarska je planine utvrdila[citation needed] uoči ulaska Talijana u rat 23. svibnja 1915.
Načelnik talijanskog stožera Luigi Cadorna procijenio je da su talijanski dobici (od Gorice do Trsta) najizvediviji u obalnoj ravnici istočno od donjeg toka rijeke Soče (Isonzo). Cadorna nije očekivao da će operacije u sektoru Isonzo biti lake. Bio je itekako svjestan da je rijeka sklona poplavama – i doista je bilo rekordnih oborina tijekom 1914.-1918. Nadalje, kada je napadala sjevernije, talijanska vojska bila je suočena s nekom vrstom dileme: da bi sigurno prešla Isonzo, morala je neutralizirati austrougarske branitelje na planinama iznad, ali da bi neutralizirala te snage, talijanske su snage trebale prvo prijeći rijeka.

Priča sa soške fronte
Soška fronta u brojkama
Dvanaest soških bitaka odvijalo se od 23. svibnja 1915. do 9. studenoga 1917. Dio fronte koji se nalazio na području današnje Slovenije bio je dug 93 kilometra. Više od 100.000 ljudi u tom području napustilo je svoje domove tijekom kampanje.
Soška fronta bila je duga 93 kilometra.
Neprijateljstva su trajala 888 dana.
Najkraća bitka na Soči trajala je 3 dana. Bila je to 8. bitka na Soškoj bojišnici, a vodila se od 9. do 12. listopada 1916. godine.
Najdulja bitka na Soci trajala je 26 dana. Bila je to 11. bitka na Soškoj fronti, a vodila se od 17. kolovoza do 12. rujna 1917. godine.
Na Soškoj bojišnici odigralo se ukupno 12 bitaka.
11. bitka smatra se najkrvavijom vojnom operacijom na slovenskom tlu ikada. Ukupno je poginulo 50.000 vojnika: oko 40.000 vojnika je poginulo, a 108.000 ranjeno s talijanske strane, a oko 10.000 vojnika je poginulo, a 95.000 ih je ranjeno, oboljelo ili nestalo s austrougarske strane.
11 bitaka na soškoj fronti pokrenula je talijanska strana.
Dvanaesta bitka na Soci bila je posljednja bitka. Pokrenula ga je austrougarska vojska uz pomoć njemačke vojske. Nazvana je Odanost u oružju (njemački: Waffentreue). Bitku je pripremao njemački general Kraft von Dellmensingen, a kao kemijsko oružje korišten je fosgen. U 12. bitci s talijanske strane poginulo je oko 13.000 vojnika. Više od 300.000 talijanskih vojnika postalo je ratnim zarobljenicima nakon 12. bitke. Talijanska strana izgubila je 73.000 konja u 12. bitci na Soci. S austrougarske i njemačke strane ubijeno je oko 5000 vojnika. 3.152 topa, 1.732 minobacača, 300.000 pušaka, 3.000 puškomitraljeza, 2.000 strojnica i 1.600 automobila talijanske vojske zarobile su austrougarska i njemačka vojska tijekom 12. soške bitke.
Ukupno 1,5 milijuna vojnika poginulo je, ranjeno ili zarobljeno tijekom bitaka na Soči s obje strane. Bilo je najmanje 250.000 žrtava. Oko 700.000 vojnika je ranjeno ili otrovano kemijskim oružjem, a više od 500.000 je nestalo ili zarobljeno s obje strane.
Više od 95% ukupnih žrtava bili su vojnici.
Oko 3500 stradalih na Soškoj fronti bili su Slovenci; Soška fronta tako nije bila najkrvavija fronta za Slovence. Najviše Slovenaca ubijenih u Prvom svjetskom ratu bilo je u Galiciji, odakle se oko 10.000 nikada nije vratilo kući. Procjenjuje se da je u Prvom svjetskom ratu u borbama poginulo između 35.000 i 40.000 slovenskih vojnika.
Na Soškoj fronti dnevno je u prosjeku ginulo 297 vojnika.
U kosturnici u selu Oslavija u Italiji pokopani su posmrtni ostaci 57.739 vojnika poginulih na Soškoj fronti.
Posmrtni ostaci 7014 talijanskih vojnika pokopani su u kosturnici iznad slovenskog grada Kobarida.
Posmrtni ostaci oko 1000 njemačkih vojnika položeni su u kosturnicu u slovenskom gradu Tolminu. Ovo je jedini sačuvani lokalitet na području Soške fronte gdje je pokopan veći broj njemačkih vojnika.
Posmrtni ostaci 100.187 vojnika položeni su u kosturnicu u gradu Redipuglia u Italiji.
2016. godine u gradu Doberdo del Lago u Italiji otkriven je spomenik svim slovenskim vojnicima poginulim na Soškoj fronti.
Omjer napadača i branitelja na početku soških bitaka bio je otprilike 9 prema 1, odnosno oko 500 talijanskih brigada naspram oko 50 bataljuna austrougarske vojske.
Ispaljeno je u prosjeku dva do tri milijuna granata u jednoj bitki na Soškoj fronti.
Najteža granata ispaljena na Sošku frontu bila je teška 1060 kilograma.
Domet granate bio je 12 kilometara, bila je visoka 160 centimetara i kalibra 420 mm.
Oko 80.000 Slovenaca s područja Gorice i iz doline Soče raselile su austrougarske vlasti zbog Soške fronte.
Između 10.000 i 12.000 Slovenaca istjerali su iz svojih domova Talijani.
S područja soške fronte iselilo je oko 230.000 ljudi.
Dana 9. kolovoza 1916. talijanska vojska zauzela je Goriziu tijekom 6. bitke na Soči. Bio je to jedini veći vojni i politički cilj koji su Talijani zauzeli u Prvom svjetskom ratu.
Napad na Sabotin, brdo koje je talijanska vojska zauzela tri dana prije zauzimanja Gorice 6. kolovoza 1916., trajao je 40 minuta.
Krn, najviši vrh Krnskog gorja i jedan od najvažnijih utvrđenih vrhova na području Soške fronte, visok je 2245 metara. Na tom su se području odvijale neke od najkrvavijih bitaka Soške fronte.
Promatrački baloni koje su koristile obje vojske na soškoj bojišnici mogli su doseći visinu između 400 i 800 metara.
Za punjenje balona vodikom bilo je potrebno 30.000 litara vode; kako je voda rijetka u tom području, korištenje balona je bilo ograničeno.
Tri balonarske satnije koristila je austrougarska vojska na Soškoj fronti.
Osam balonskih jedinica upravljala je talijanska vojska.
Šetnja mira od Alpa do Jadrana, koja prolazi ključnim točkama Soške fronte, otvorena je u ožujku 2015. godine.
Uz Stazu mira nalazi se 15 muzeja na otvorenom – u Čelu, Ravelniku, Zaprikraju, Mrzlom vrhu, Mengorama, Kolovratu, Sabotinu, Prižnici, Vodicama, Škabrijelu, špilji Pečinki, Ermadi, Brestovcu, San Micheleu i dolini Bersaglieri.
Šetnja mira od Alpa do Jadrana – baština iz Prvog svjetskog rata uvrštena je 2016. godine na UNESCO-ov Tentativni popis svjetske baštine.
Pijedestal
A1 Poster
A1 Poster
A1 Poster
Smještaj u planinarskom domu



Izleti i planinarenja na karti
Vaše sljedeće odredište u Sloveniji?
Erjavčeva planinarska kuća radi cijelu godinu. Rezervirajte svoj boravak i provedite neko vrijeme u prirodnom raju Nacionalnog parka Triglav (UNESCO) u blizini Kranjske Gore na planinskom prijevoju Vršič u srcu Nacionalnog parka Triglav.
Rezervirajte svoj boravak


Online trgovina suvenira
A1 Poster
A1 Poster