Povijest

Početkom 1915. godine, mali grad Kranjska Gora iznenada je postao strateški važan zbog svoje blizine Isonzo fronti.. Kako bi olakšali pristup iz grada prema fronti, Austro-Ugarske vlasti naredile su izgradnju vojne ceste preko Vršič Passa, 1611 metara visokog prijevoja između dolina Save i Soče, koju su gradili ruski ratni zarobljenici.

Cesta je započela u svibnju 1915. i do kraja godine je bila dovršena. Za osiguranje neprekidne opskrbe materijal do frontlinija, prolaz preko Vršiča morao je biti održavan prohodnim tijekom cijele godine, a ruski zarobljenici su bili prisiljeni čistiti put od velikih snježnih nanosa. 8. ili 12. ožujka 1916. (izvori se razlikuju), lavina je zakopala radni logor za ratne zarobljenike, ubivši otprilike 110 zarobljenika i oko sedam čuvara. Tijekom gradnje bilo je ukupno više od 380 žrtava. Točni broj žrtava nikad nije utvrđen, ni za žrtve lavine ni za one koje su stradale zbog prekovremenog rada i strašnih uvjeta.

Ruski tabor je bil lociran približno na sredini vzpona na Vršič. Do studenog 1916. godine preostali zatočenici sagradili su malu drvenu kapelicu u spomen. Zgrada je tipičnog ruskog dizajna, s dvije male kule sa svake strane broda, i okružena je grobovima zatočenika i piramidalnim memorijalnim spomenikom odmah desno od kapele, s Natpis ćirilicom glasi “Sincima Rusije“.

Mjesto je obnovljeno 2005. godine po cijeni od 90.000 eura, a zatim ponovno 2010. nakon krađe bakrenih krovnih ploča. Put preko Vršiča na cesta kroz Kranjsku Goru, od hotela Erika do vrha, preimenovana je u “Rusku cestu” (Ruska cesta) u lipnju 2006.