Natrag u vremenu, Planinski prijelaz Vršič, Slovenija
Soška fronta – soška fronta
Ovaj post je također dostupan na:
Soška fronta – soška fronta
Soška fronta - soška fronta
Soška fronta – soška fronta
Najkrvaviji vojni obračun na planinskom terenu oko prijevoja Vršič
Prvi svjetski rat započeo je pucnjem u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine. Gavrilo Princip, mladobosanac, ubio je nadvojvodu Franju Ferdinanda , prijestolonasljednika Austro-Ugarske. Države Europe formirale su dva glavna politička i vojna bloka savezničkih sila. S jedne strane Austro-Ugarska, Njemačka, Italija i Turska. Na protivničkoj strani Engleska, Francuska, Rusija, Srbija, Crna Gora, Japan. Uslijedile su objave rata na svim stranama i Prvi svjetski rat je započeo 4. kolovoza 1914. na brojnim bojišnicama i bojištima: Zapadna fronta sezala je od Sjevernog mora do švicarske granice, gdje su suprotstavljene snage bile englesko/francuska i njemačka vojska. Istočna fronta, gdje se Austro-Ugarska borila protiv Rusije u Galiciji, a Njemačka se sukobila s Rusijom u istočnoj Pruskoj, od Baltičkog mora do rumunjske granice. Drugo austrougarsko bojište bio je Balkanski front protiv Srbije.
Soška fronta - soška fronta
Soška fronta – soška fronta
Drugi frontovi su se otvorili kad su se Japan i Turska pridružili ratu. Postao je pravi rat svjetskih razmjera kada su Sjedinjene Američke Države ušle u rat 1917. godine na strani Engleza, Francuza i Rusa. Završen je kapitulacijom Njemačke 11. studenog 1918. U ovom ratu sudjelovalo je 36 država od 57 država svijeta. Bilo je mobilizirano 70 milijuna muškaraca, od kojih je 10 milijuna ubijeno .
U gradu Kobaridu / Caporetto u dolini Soče (Isonzo na talijanskom), jednoj od najslikovitijih regija Slovenije, danas se nalazi veliki muzej Prvog svjetskog rata, poznat kao Kobariški muzej . Na inicijativu lokalne skupine, dobio je 1992. Valvasorovu nagradu, najveću slovensku muzejsku nagradu, a osvojio je nagradu muzeja Vijeća Europe 1993. Ogroman broj posjetitelja iz Austrije, Italije, Slovenije , Poljske, Češke, Slovačke , Mađarska i druge zemlje dolaze svake godine kako bi pogledali izložbe koje prikazuju događaje na jednom od najžešćih bojišta, kako su zabilježeni u slikama i pisanoj riječi – slovima i dnevnički zapisi . Razgledaju eksponate, odaju počast i razmišljaju o razornim strahotama rata.
U Ratnom muzeju izloženi su događaji koji su se dogodili tijekom Prvog svjetskog rata na Sočkoj fronti / Sočkoj fronti od 1915. do 1917. godine. Obuhvaćaju dvije i pol godine gotovo statičnih borbi na bojišnici, detaljno prikazujući bitke na soškoj fronti, jednom od najkrvavijih vojnih sukoba na planinskom terenu u povijesti.
Fronta na Soči nastala je tako što je Italija, do tada proglašena neutralnom, napustila svoje saveznike i udružila se s Englezima, Francuzima, Rusima…, te 23. svibnja 1915. objavila rat Austro-Ugarskoj. Promjenom strane Talijani su željeli steći dodatne teritorije, koji su bili dio Austro-Ugarskog Carstva, do istarskog poluotoka i uključujući morsku luku Trst / Trst.
Nekadašnji saveznici sukobili su se na tzv. Sočkoj fronti, jugozapadnom području austro-ugarske granice. Duga 600 km, pruga je sezala od tromeđe, Švicarska-Italija-Austrija, preko Tirola, Karnije i doline Soče do Jadranskog mora.
Glavna akcija bila je koncentrirana na 90 km strmog, stjenovitog i planinskog područja iznad doline Soče, područja naseljenog slovenskim stanovništvom od davnina.
Bila je to krvava borba dva diva, na strmom kamenjaru, preko Krna , Gambona i prijevoja Vršič , žestoko odlučna obje strane. Talijanska vojska ostvariti proboj kroz Vipavsku dolinu, prema Ljubljanskoj kotlini i Trstu. Austro-ugarska strana bila je jednako odlučna zadržati svoj prirodno utvrđeni položaj na granici stjenovitih planinskih vrhova.
Bila je to borba između dviju velikih sila, Italije i Austro-Ugarske, oko područja koje su s obje strane rijeke Soče i južnije prema Jadranskom moru naseljavali slovenski narodi. Većina muškaraca s ovog područja bila je unovačena u austrougarsku vojsku, ali manji broj, koji su živjeli unutar talijanskih granica, u talijansku vojsku. Bilo je to mjesto najkrvavijih bitaka u Prvom svjetskom ratu i najdivljije na slovenskom tlu, po broju palih, ranjenih i osakaćenih vojnika, te razbaštinjenog pučanstva koje je ostalo bez doma.
Soška fronta – soška fronta
S austrijske strane stanovništvo je ispražnjeno iz sela i odseljeno u Kranjsku/Kranjsku. Austrijske vlasti iz doline Soče i okolice Gorice (Goriška i Posočje) istjerale su iz svojih domova 80.000 seljaka. Talijani su sa svoje strane soške fronte prognali oko 12.000 slovenskih stanovnika, rastjeravši ih po Italiji. Svi ovi ljudi vratili su se na svoja porušena ognjišta i opustošena polja tek 1919. godine.
Fronta na Soči u svojih 12 ofenziva, od kojih je nekoliko većih, gdje ništa nije dobiveno niti izgubljeno osim razaranja i gubitaka života, ostala je statična cijelo vrijeme, osim manjih napredovanja i povlačenja s obje strane. U međuvremenu su korištene nove strategije, uključujući plin, minobacače, naprave za uništavanje koje su bile inovativne i rezultirale su golemim gubitkom života.
I. bitka na soškoj fronti (23. lipnja – 7. srpnja 1915.) Talijanska vojska pokušala je osvojiti mostobran na rijeci Soči kod Tolmina i Gorice.
Druga bitka na sočkoj fronti (18. srpnja – 10. kolovoza 1915.) Ponovni napad na Gorički mostobran. Talijani su nešto postigli, a zatim izgubili.
III bitka na Sočkoj fronti (18. listopada – 4. studenog 1915.) Još jedan pokušaj Talijana da zauzmu položaje i mostobran. Prvi su put koristili zrakoplove. Bez uspjeha.
Bitka na sočkoj fronti IV (10. studenoga – 5. prosinca 1915.) Žestoki sveobuhvatni pokušaj zauzimanja grada Gorice, uporabom topništva i zrakoplova, s ciljem sustavnog razaranja. Zauzeta su samo neka uništena područja na periferiji.
V. bitka na soškoj fronti (11. – 16. ožujka 1916.) Pokušaj zauzimanja Tolmina i Gorice ponovno je bio neuspješan.
Šesta bitka na sočkoj fronti (6. – 17. kolovoza 1916.) Dva glavna cilja talijanske vojske bile su Gorica i Doberdobsko polje. Ovaj put uspjeli su zauzeti razrušeni grad Goricu i Doberdobsko polje, dok se austrijska vojska povukla na svoju pomoćnu liniju. Talijani su ih pokušali potisnuti dalje, ali su uspjeli zauzeti samo selo Opatje selo. Ponovno nisu uspjeli u svom glavnom cilju da se izbore za Trst/Trieste, strateški važnu morsku luku.
VII bitka na soškoj fronti (14. – 17. rujna 1916.) Talijani su potisnuli branitelje pored Mirenskog dvorca i nekih njihovih položaja.
Bitka na soškoj fronti VIII (10. – 12. listopada 1916.) Talijani su postigli neke zanemarive uspjehe.
IX. bitka na sočkoj fronti (31. listopada – 4. studenoga 1916.) Talijanski zrakoplovi bombardirali su grad Sežanu, te sela Dutovlje i Miramar. U žestokim jurišima u tri bitke Talijani su napredovali 3 do 4 kilometra, ali proboj do Trsta nije uspio.
X. bitka na soškoj fronti (12. svibnja – 5. lipnja 1917.) Još jedan napad na Trst kroz vrata Vipavske doline. Bila su tri velika napada. Na kraju su Austrijanci vratili izgubljene položaje na liniji Flondar-Fornazza-Vršič.
Bitka na sočkoj fronti XI (17. kolovoza – 15. rujna 1917.) To je predstavljalo najveći napor s talijanske strane, htjeli su da to bude posljednja i odlučujuća bitka. Glavna arena bila je između Tolmina na rijeci Soči i mora. Postigli su uspjeh i napredovali na nekoliko mjesta, prisilivši austrijsku vojsku na povlačenje. Oslabljena austrijska vojska morala je pripremiti veliki protunapad ako je htjela zaustaviti Talijane u daljnjem napredovanju.
11. bitka na Soči bila je najkrvaviji vojni obračun od 12 bitaka na Soči i najsuroviji u povijesti na slovenskom tlu. U 27 dana poginulo je 40.000 talijanskih vojnika, 108.000 ih je ranjeno. Na austrougarskoj strani bilo je 10.000 mrtvih, 45.000 ranjenih, 20.000 bolesnih i 30.000 nestalih.
Soška fronta – soška fronta
Potrošnja streljiva bila je ogromna. Talijani su ispalili gotovo 3 milijuna granata, austrougarska vojska 1.500.000 granata iz lakog topništva, 250.000 iz srednjeg te 22.000 iz teškog minobacača. Snaga i upotreba topništva strahovito je porasla na soškoj bojišnici od prve bitke, kada su Austrijanci ispalili 55.000 granata.
Bitka na sočkoj fronti XII (24. listopada – 27. listopada 1917.) U pripremama za protunapad i zbog nedostatka trupa, car Karlo I. zamolio je njemačkog cara Wilhelma II. za pomoć. Nijemci su pristali i pripremili veliki iznenadni napad iz Gornjeg Posočja na sjeveru. Pomoć je stigla u trupama, potpomognuta upotrebom otrovnog plina i usklađenom akcijom pješaštva i topništva. Talijanska vojska je uspješno odbačena s položaja koje je zauzela u prethodnom jurišu.
Bila je to posljednja bitka Sočke fronte, talijanska vojska se povlačila u neredu ili zarobljena u velikom broju.
Od svibnja 1915. do listopada 1917. više od milijun života je izgubljeno, a nebrojeni broj je ranjen, osakaćen ili nestao. Iza sebe su ostavili neopisivo razaranje i pravu ljudsku, ekološku i gospodarsku katastrofu.
Austrijska povijesna vojna studija Posljednji rat Austro-Ugarske ocijenila je da je bitka 87. pješačke pukovnije iz Celja u Kranjskoj za Mali vrh Škabriela bila najžešća bitka neke austro-ugarske jedinice u povijesti Monarhije.
Krvavi rat bio je jednako besmislen koliko i destruktivan, jer je započeo jer su neke zemlje koje nisu imale kolonijalne posjede željele nešto dobiti. Italija je ušla u rat pod uvjetom da joj saveznici ustupe teritorij do Trsta i Istre. Saveznici su nakon rata pristali na te zahtjeve, zanemarujući prava slovenskog stanovništva, koje je željelo biti dio novonastale višenacionalne južnoslavenske države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Počelo je vrlo gorko razdoblje u povijesti slovenskog naroda za cijelo Slovensko primorje/Primorsku i Gorišku, koje je palo pod opresivni talijanski fašistički režim. To je trajalo do kraja Drugog svjetskog rata, kada je talijanski fašistički režim s punom državnom moći uložio svu svoju energiju u promjenu etničkog identiteta regije iz slovenskog u talijanski. Brutalno ugnjetavanje prestalo je tek završetkom Drugog svjetskog rata, kada je to područje priključeno Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, te ušlo u sastav sjeverne republike – Slovenije.
Sukob na soškoj fronti bio je složeniji jer je Austro-Ugarska bila višenacionalna država u kojoj su živjeli Nijemci, Mađari, Talijani, Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Česi, Slovaci i Poljaci. Na kraju okrutnog rata raspala se Austro-Ugarska monarhija i otvorila se pozornica za novo povijesno razdoblje u stvaranju niza nacionalnih država.
Nakon Prvog svjetskog rata stvorene su nacionalne države Mađarska i Čehoslovačka. Potom su Slovenci, Hrvati i Srbi formirali svoju višenacionalnu slavensku državu – Državu Srba, Hrvata i Slovenaca (1918. – 1929.), kasnije preimenovanu u Kraljevinu Jugoslaviju (1929. – 1941.).
Nakon Drugog svjetskog rata postaje Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (1945. -1992.). Slovenija je 1991. proglasila svoju suverenost kao samostalna demokratska država i postala Republika Slovenija. Vratila je dio svojih etničkih teritorija, uključujući dolinu rijeke Soče, ali je Trst sa slovenskom okolicom pripao Italiji.
Sočka fronta – soška fronta napisala Aleksandra Čeferin – izvor: ovdje
A1 Poster
Pijedestal
A1 Poster
A1 Poster
Kamen
Pijedestal
Smještaj u planinarskom domu
Slovenščina
English
English
Bosanski
Dutch
Hrvatski
Čeština
Dansk
Dutch
Suomi
Français
Deutsch
Magyar
Italiano
Polski
српски
Slovenčina
Español
Svenska
Deutsch
Izleti i planinarenja na karti
Vaše sljedeće odredište u Sloveniji?
Erjavčeva planinarska kuća radi cijelu godinu. Rezervirajte svoj boravak i provedite neko vrijeme u prirodnom raju Nacionalnog parka Triglav (UNESCO) u blizini Kranjske Gore na planinskom prijevoju Vršič u srcu Nacionalnog parka Triglav.
Rezervirajte svoj boravak
Slovenščina
English
English
Bosanski
Dutch
Hrvatski
Čeština
Dansk
Dutch
Suomi
Français
Deutsch
Magyar
Italiano
Polski
српски
Slovenčina
Español
Svenska
Deutsch
Online trgovina suvenira
