In the shelter of the yellow larch trees below Vršič, the mountaineers of Jesenice are celebrating a high jubilee – 100 years of the Erjavčeva’s hut, which they manage. It is one of the few mountain outposts in Slovenia that is also open in winter.

Nedaleko od Vršeške ceste, nakon 22. zavoja, na brijegu u zaklonu ariša stoji Erjavčeva vikendica, nazvana po slovenskom prirodoslovcu Franu Erjavcu. Njemci su već 1901. godine na ovom mjestu izgradili prvu kolibu. Vosshütte, kako su je zvali, koristili su graditelji Vršičke ceste tijekom Prvog svjetskog rata, a potom je došla u slovenske ruke.

„Kada su nakon Prvog svjetskog rata dom preuzeli članovi Slovenskog planinskog društva, inače u lošem stanju, to je svakako bila velika aktivnost za sve planinare, a posebno one ljubitelje planina. u to vrijeme bila je važna i za jačanje nacionalne svijesti svih Slovenaca«, naglašava Janko Rabič iz Planinskog društva Jesenice.

Sigurno utočište pod zidinama Prisanka, Mojstrovka, nakon Drugog svjetskog rata preuzela su Planinska društva Jesenice. Koliba je obnovljena i otvorena 1922. Ubrzo je u kolibu uvedena struja i telefon. I – što je tada, a i danas bila iznimka – koliba je radila cijelu godinu. “To je bilo jako, jako važno za tadašnji slovenski alpinizam. Ponekad smo okupljali tri, četiri, pa čak i pet generacija. Uroš Zupančič, kasnije Janez Kunstelj, znao je i mogao puno reći. A ako ste imali otvorene uši i oči, mogao puno naučiti“, prisjeća se međunarodni planinarski vodič Klemen Volontar.

Jedne zime dolina je bila gotovo nepristupačna.

Kako pojašnjava predsjednik Planinarskog društva Jesenice Ivo Ščavničar, zimi se u Erjavčevoj koči održavaju brojni tečajevi na kojima se mlade podučava ponašanju u planini zimi, kao i tečajevi za one koji se zimi obučavaju za vodiče. . No zima na Vršiču i danas pokazuje zube . Čak više od deset metara snijega procijenjeno je godinama na vrhu prijevoja, a još više u zabatima. Pritom Ščavničar priznaje da je potraga za domarima za vikendicu prilično zahtjevna. “Bilo je razdoblja kada je dolina bila gotovo nepristupačna. Moramo biti svjesni da ovdje postoji i opasnost od klizišta, pa je bilo trenutaka kada su bili odsječeni od svijeta”, rekao je.

Cesta se donedavno orila samo prvog svibnja, pa smo dosta robe nosili u ruksacima, prisjećaju se sugovornici. “Trebalo je gaziti. Ponekad je snijeg sezao i do pojasa. Onda smo ga malo orali i malo se penjali. Ukratko, ovako je koliba svaki vikend bila puna. Ali bilo je i perioda kada je bila puna ,u novije vrijeme.Čak smo i helikopterom dolazili po domara.Velika prekretnica je bila kada je vikendica srušena,i izgrađena nova.Zbog tih okolnosti bila je zatvorena dosta godina, i izgubila je sve svoje stalne mušterije”, rekao je Volontar.

Nova vikendica, kaže Ščavničar, stječe ugled. “Stalno se prilagođavamo željama i potrebama posjetitelja. Mislim da će ova vikendica polako dobivati toplinu koju pamtim iz mladosti”, rekao je predsjednik Planinarskog društva Jesenice. Zato se trude očuvati i oživjeti izvorni planinski duh vodeći računa o udobnosti i uvijek sigurnom pristupu. “Budući da smo srdačni, veseli, poletni i marljivi ljudi, znamo se i razveseliti. Ukratko, mi smo planinari”, naglasio je Janko Rabič.